PDF Štampa El. pošta četvrtak, 03 februar 2011 12:46

Milan Đokić: Čaša je polušuplja i poluprazna

Bez ikakve želje za širenjem, i onako bespotrebne, polemike, podsetio bih na neke poznate činjenice.

Nijedna zemlja u Evropi nema tako velike i tako izražene regionalne razlike kao Srbija. Iako čak 4/5 stanovništva Srbije živi van Beograda i mada se najveći deo poreza prikuplja van Beograda, plate su najveće u Beogradu, a nezaposlenost duplo manja nego u ostatku Srbije. U nekim mestima, poput Boljevca, nezaposlenost je čak i 20 puta veća nego na Vračaru. Prosečne plate na Novom Beogradu su i do 3 puta veće nego u Knjaževcu ili Negotinu...

Prosečna plata u Beogradu je čak duplo veća nego u Zaječaru ili Valjevu! Takvu situaciju moramo da promenimo, u korist sredina čiji je razvoj usporen ili potpuno zaustavljen.

Moramo da razvijamo svaki deo Srbije da ne bismo izgubili državu i ljude koji je čine. Mladi ljudi koji žive u unutrašnjosti danas osećaju da tamo za njih nema budućnosti. To dovodi do masovnog iseljavanja, posebno iz pograničnih i nerazvijenih mesta i dodatno produbljuje već inače izražene neravnomernosti u razvoju.

Na primer, Vojvodina ima dva puta veću teritoriju, ali čak pet puta više stanovnika od Istočne Srbije, što je direktna posledica demografskog pražnjenja zbog nedostatka perspektive za ljude iz Negotina, Žagubice, Kladova, Knjaževca...

Na jednom kvadratnom kilometru u Beogradu živi 12 puta više ljudi nego u Istočnoj Srbiji. Ne vredi nam mnogo teritorija bez stanovništva, jer to je obično parče zemlje. Sela su ispražnjena, na stotine njih odumire. Evo, pre nekog vremena smo u okolini Knjaževca zatvarali odeljenja osnovnih škola. Svi su otišli, jer nemaju perspektivu.

Podsećam: ljudi čine državu i poenta je upravo da svaki deo Srbije dobije makar približno jednaku šansu za razvoj. Ako se otvaraju radna mesta i stvaraju nove mogućnosti, ako se razvija infrastruktura i privreda, ljudi su motivisani da ostanu u svom rodnom mestu ili čak da se dosele tamo gde ih čeka posao. Zašto to pravo ne bi imali i stanovnici istočne Srbije? Zašto pravo na šansu da rade ne bi dobili i Zaječarci?

Prethodnih dana provejavala je u javnosti igra brojki, pa se govorilo da Valjevo ima 7.700, a Zaječar 7.100 nezaposlenih. Taj podatak je verovatno istinit, ali hajde da pogledamo broj stanovnika, pa da izračunamo stopu nezaposlenosti. Valjevo ima 96.761 stanovnika, dok na području Zaječara živi 65.969 stanovnika. Jasno je i laiku, da ne otvaramo i pitanje broja radno sposobnih, da je u procentima stopa nezaposlenosti mnogo veća u Zaječaru nego u Valjevu.Zato je, između ostalog, Vlada Srbije 13. maja 2010. godine i usvojila odluku da subvencije u Nišu, Kraljevu, Novom Pazaru i Zaječaru budu veće nego u drugim sredinama.

Smeta mi što se sada ova tema politizuje. Umesto da se radujemo što je jedan investitor, poput „Gorenja“, odlučio da otvori i svoju treću fabriku u Srbiji i da zaposli, nakon zapadne Srbije i Vojvodine, i ljude u istočnoj Srbiji, neki od nas, pod velom kvazilokalpatriotizma, i sa željom da politički poentiraju, kompromituju ceo projekat sa Gorenjem, iza kojeg je, svojim odlukama stala Vlada Republike Srbije.

Izvršena je i jedna vrlo opasna zamena teza – da ministar Mlađan Dinkić politizuje subvencije. U Nišu i Kraljevu gradonačelnici su iz Demokratske stranke, a u Novom Pazaru iz SDP-a,Rasima Ljajića. Najviše subvencija u 2010. godini dodeljeno je upravo investitorima u Nišu, i nesumnjivo je dobro da se jedan ogroman centar koji je bio skrenut sa svih tokova ponovo vraća na noge. To nikome nije smetalo. Kako to nikome ne smeta što postoji subvencija za dolazak „Benetona“ u Niš? Kako nikome nije smetalo što upravo „Gorenje“ posluje u Pazovi, i što nije odlučilo da taj pogon gradi u Valjevu? Dakle, nisu subvencije Zaječaru politički motivisane, već je napad na te subvencije, koje je odredila Vlada, a ne ministar ekonomije, politički motivisan. To je nedopustivo.

Druga zamena teza je da ministar Dinkić određuje gde će investitori ići. To je čista neistina. Da li neko stvarno misli da jedan ministar u Vladi Srbije, pa makar on bio i snažan lider kao Mlađan Dinkić, ima toliki uticaj da naredi rukovodstvu Fijata da ide u Kragujevac, ili menadžmentu Panasonika da ide u Svilajnac, Dajteka da ide u Niš ili Gorenja da ide u Valjevo ili Zaječar? Posao ministra ekonomije je da ovakve firme dovodi u Srbiju i da radi na razvoju svih regiona i on to čini na najbolji moguć način, što dolazak ovih firmi i potvrđuje.

Cela ova rasprava podseća me na raspravu oko toga da li je čaša polupuna ili poluprazna. Dok narod teško živi i nema posla, mi, umesto da dovedemo što više investitora, šaljemo lošu poruku i “presipamo iz šupljeg u prazno”. Na žalost, kod nas  i dalje važi da je lakše kritikovati tuđ rad, nego raditi svoj posao. Opšte je poznato da svaki investitor, od onih manjih, pa do velikih kompanija, kao što je “Gorenje”, samostalno odlučuje gde će ulagati i širiti svoje poslovanje.

Meni je, a verujem i ljudima u istočnoj Srbiji, najvažnije da dolaskom jednog respektabilnog investitora kao što je „Gorenje“ oživljava Zaječar, utoliko pre što to ne znači njihov odlazak iz Valjeva. Celokupna javnost je mogla čuti, od samih čelnika Gorenja, da će i u Valjevu nastaviti sa širenjem proizvodnje, i da će uposliti novih 250 radnika. Pa,ako Valjevo ne gubi ništa, a i istočna Srbija dobije priliku da zaposli nekoliko stotina svojih žitelja, postavlja se pitanje, ko, i čime motivisan, može biti protivnik ovakvog aranžmana?! Politikanstvo je već nanelo dosta štete Srbiji, ohrabrujuće je to, što sve češće, razum, dogovor, i timski rad, donose boljitak.

Nadam se da će i ostali gradovi u celoj Srbiji dobiti ovakvu šansu. Ako se ne budemo međusobno saplitali, već nastavili da radimo zajedno,  tako će i biti.

Izvor: Ekonomist

Press centar