PDF Štampa El. pošta ponedeljak, 21 februar 2011 15:46

Slobodan Maraš: E, zato decentralizacija

Šta je suština decentralizacije? Lokalna rešenja za lokalne probleme, lokalni mehanizmi za lokalne potrebe.

Nažalost, decentralizaciju neki vide kao puko povećanje broja opština, podelu gradova na opštine i uvećanje administracije, a ima i onih koji tvrde da je to povratak u osamdesete godine prošlog veka. Razlog, zbog koga se ovako jadikuje nad možda i najvažnijim pitanjem za preživljavanje, ne samo države i pojedinaca već celog društva, je nedostatak razgovora na ovu temu, a pre svega neutaživa želja centralnih vlasti da kontrolišu svaku potrebu građana. Jer, ministri iz Vlade ipak najbolje znaju kojoj školi treba mokri čvor, na kom delu regionalnog puta deca najviše stradaju na putu do škole, zašto opštinama treba pet meseci da izdaju jedno rešenje ili ko bi bio najbolji načelnik policije, na primer u Novom Sadu.

Moram biti iskren i priznati da ne bih imao ništa protiv da se moj Novi Sad gradi i da bude uređen kao osamdesetih  godina, kada je gradonačelnik bio gospodin Jovan Dejanović. Da vas podsetim, izgrađeni su most Slobode, SPENS i nova zgrada SNPa. Ne kažem da je to samo njegovih ruku delo, ali imao je ono najvažnije: sredstva i mehanizme, jer je u to vreme država bila potpuno decentralizovana. Odlazak na sastanak u mesnu zajednicu vam je mogao odrediti mnoga životna pitanja i, što je najvažnije, mogli ste da utičete na njih.

Da biste mogli da nađete rešenje za evidentan problem u kome se Srbija, regioni, lokalne samouprave i mi kao pojedinci nalazimo (a to je čizma koju republička vlast svakom od nas drži za vratom), morate da detektujete problem, a zatim da mehanizme uz pomoć sredstava lokalne samouprave iskoristite za rešavanje određenog problema ili potrebe.

Poučeni iskustvima iz razvijenih zemalja Evrope, kao i situacijom u državi (u kojoj sela, opštine, pa i gradovi polako postaju senke koje napuštaju svi koji traže šansu) Ujedinjeni regioni Srbije predstavili su Nacrt platforme za regionalizaciju i decentralizaciju i ponudili ga na uvid i debatu : političkim strankama, stručnoj javnosti i građanima Srbije.

U Nacrtu platforme Ujedinjenih regiona Srbije, kao ključni  elementi se navode: tri nivoa vlasti (republički, regionalni i lokalni), direktan izbor gradonačenika (mada ja želim da na direktnim izborima jednog dana biramo i prvog čoveka policije, kliničkog centra, itd), veća ovlašćenja lokalnom nivou vlasti (potpuno je besmisleno da ukoliko Kovilju treba put do manastira, mora da traži saglasnost od Beograda), finansijska i fiskalna decentralizacija (zašto lokalnoj samoupravi ne bi ostajalo 90% od poreza na zarade umesto dosadašnjih 40%,  jer to je direktan rezultat ljudi koji žive u određenoj lokalnoj sredini) i jači mehanizmi kontrole uz povraćaj imovine lokalnim samoupravama (ovo bi bilo smešno da nije tužno, ali i spomenuti SPENS, most Slobode, zgrada IV Vojvodine,kao i moja OŠ Đorđe Natošević su vlasništvo Republike). Da bismo sve ovo realizovali neophodna je promena Ustava!

Neka se onda opštine i gradovi takmiče ko će boljim uslovima koje sam stvori privući više investitora, a  samim tim otvoriti više radnih mesta i što je najvažnije: zadržati svoje ljude u svojoj lokalnoj sredini. Danas, Novi Sad ima više stanovnika od severnog banata ili srema, a desetak puta manju teritoriju. To je logično, jer pre svega mladi odlaze tamo gde imaju šansu, ali niko ne može da me ubedi da u Kikindi ili Sremskoj Mitrovici nisu dovoljno sposobni da urede sami sebi život i uslove za rad, i da bilo ko od njih samih bolje zna da rešava njihove probleme i potrebe.

Na kraju bih dodao da je izražena potreba za povećanjem broja opština. Zašto Novi Sad ne bi bio podeljen na sedam ili deset opšina (u zavisnosti od toga kako se građani opredele)? Neko iz Begeča ili Kisača, Kovilja ili Bukovca, nema iste potrebe i probleme kao stanovnici Limana, Novog naselja ili Detelinare. Pustimo stanovnike Novog naselja da određuju gde i koliko im obdanište treba, koliko mesta za parking je neophodno na Detelinari, da li treba graditi obilaznicu oko Petrovaradina, jer to niko ne zna bolje od onih koji tamo žive. Pustimo građane da sami rešavaju svoje probleme, i da sami koriste mehanizme i sredstva za svoje potrebe.

 

Press centar